More...
Danas se vec rado secam predhodna dva dana. Razlog je veoma jednostavan - lepo proveden vikend.
Otisli smo na poznatu plazu "Corn D'Or" u neposrednoj blizini mesta Tipaza - poznato turisticko mesto u Alziru.
Evo, ovde postavljam neke slicice sa tog kratkog ali lepog boravka na Sredozemnom moru.
Za mene je izvnaredan osecaj gledati u pravcu beskonacnosti - jednostavno sam takav osecaj imao, jer se more spaja u izmaglici sa nebom i kao da nema nigde kraja. Potajno, gledajuci ovu sliku razmisljam - tamo je negde moja zemlja, u tom pravcu!
Cudna je ta daljina i odvojenost od porodice. Covek svasta razmislja i o obicne stvari pocinje drugacije da gleda na drugi nacin.
Doziveo sam - mozda bolje receno sanjao i neka stara vremena na tom istom mestu, sedeci u amfiteatru cija su ledja okrenuta moru.
Vise puta do sada sam slusao o tome kako su to gradili veliki majstori svog zanata, a posebno su vodili racuna o akustici samih pozornica. I gle cuda - u samom centru amfiteatra je oznacen jedan krug. Slucajno dosavsi na to mesto - a razgovarao sam sa kolegom, osetio sam neverovatnu promenu zvuka. Shvatio sam da je to ta "akustika" o kojoj sam citao i slusao.
2 Comments:
akustika, jel?
sjediti na vrhu amfiteatra i postaviti svoje zelje, ocekivanja ciljeve i prepreke na zacrtan krug, jednu po jednu kao u tragikomediji pustati ih da ti dokazu akustiku trenutnog mira..
vjerujem da je nesto takvo u tijesnim tunelima uz prethodni bijes msn-a tesko postici. tja.
naravno da je tesko postici - ali, ponekad se i malo desi da nema disonantnih tonova... Ipak pobedi dobra akustika ;)
Постави коментар
<< Home